Vijesti
Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za "Face.ba" piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika
Levchenko za FACE razotkrio Putinove, Erdoganove i Orbanove planove! Evo šta su dogovorili!
"Svi respektabilni evropski političari klone se komuniciranja sa šefom zemlje koja je postavila zadatak da rekapitulira Sovjetski Savez, a to znači da želi da uništi postojeću državnost četrnaest (14) nezavisnih zemalja."
"Uprkos tome, turski predsjednik dolazi u Soči da razgovara sa Putinom, kao da svijetu ne prijeti nikakva opasnost."
#

"Turski predsjednik Erdogan došao je u posjetu ruskom – Putinu, koji je lično naredio vojni napad na Ukrajinu, uništenje cijelih ukrajinskih gradova bezočnim bombardiranjem infrastrukture i stambenih kvartova... Već je započeo proces međunarodnog priznanja Ruske Federacije zemljom koja sponzorira terorizam, a šef turske države došao je da dogovara poslovnu saradnju vrijednu na desetine milijardi dolara, što ponižava evropsku zajedničku politiku sankcija i nanosi nepopravljivu štetu istoj, koja je instrument nevojnog djelovanja.

Ankara se nije priključila sankcijama EU i koristi poteškoće s kojima se nosi ruski biznis, koji je morao napustiti glavne evropske gradove, da bi dala kompenzaciju na račun korištenja turskih kapaciteta. U vrijeme kada Evropa trpi posljedice ruskih sankcija, shvatajući da se treba vršiti pritisak na Kremlj da bi se odrekao politike otvorene agresije, Turska je 'naopaka': odlučila je da masno zarađuje na pojačanoj biznis-komunikaciji sa zemljom koja krši postojeći sistem međunarodnih odnosa, uništavajući zemlju fundatora UN-a i niza međunarodnih organizacija.

Svi respektabilni evropski političari klone se komuniciranja sa šefom zemlje koja je postavila zadatak da rekapitulira Sovjetski Savez, a to znači da želi da uništi postojeću državnost četrnaest (14) nezavisnih zemalja.

Uprkos tome, turski predsjednik dolazi u Soči da razgovara sa Putinom, kao da svijetu ne prijeti nikakva opasnost. Turska želi zaraditi ogromna sredstva, koristeći staru izreku da novac ne miriše. Ipak, ruski je novac umrljan krvlju ukrajinskog naroda i to Ankara dobro zna, ali politički egoizam i potpuno odsustvo biznis-higijene samo umanjuje šanse da se Moskva natjera na normalno ponašanje. 

Turska je postala sjedište ruskog biznisa, koji je premjestio svoj kapital iz Evrope i Sjeverne Amerike u Istanbul. Ruski građani u Turskoj ne osjećaju krivicu što podržavaju Kremlj u realizaciji politike hegemonije kad je riječ o njihovim susjedima. Njima se svi raduju i očekuju da oni tu potroše što više novca. Rusi su zadovoljni takvim prijemom. Dakle, oni njima nisu nacija izopačenika, koja predstavlja opasnost evropskoj sigurnosti, nego su 'obični potrošači usluga'. Na primjeru Turske dobro se vidi kome je rat, a kome je rat brat. 

Tokom razgovora predsjednika Turske i Ruske Federacije, Ankara je prihvatila da plaća ruski plin u rubljama. Putin je pohvalio Erdogana zbog dosljedne prijateljske pozicije, koja omogućava slanje dogovorenih količina ruskih energenata preko Crnog mora ka Anadolijskom poluotoku.

Kremlj je jasno rekao da svaka evropska zemlja koja se bude ponašala kao Turska neće imati problema u snabdijevanju plinom. Ne znamo tačno jesu li bili finalizirani dogovori između Ankare i Moskve u vezi sa izgradnjom nuklearke u Turskoj, i to jedne od najvećih na svijetu. Preliminarno, poznato je da je Rusija spremna da investira u ovaj projekt i do četrdeset milijardi dolara.

Za izgradnju nuklearke u Mađarskoj, Rusija je investirala 9,6 milijardi dolara, čime je pridobila Vladu Viktora Orbana. Preko ovog biznis-projekta i stavljanja Budimpešte na rusku plinsku i naftnu iglu, Moskva je zadobila svog lobistu u EU. Sada se, izgleda, kupuje naklonost Turske, koja je važan član NATO-a i utjecajan igrač na Bliskom istoku i u regiji Kavkaza. 

Ankara je već zaboravila da je Rusija tokom najdužeg rata u svojoj historiji – Kavkaskog (1817–1864) – sistemski uništavala muslimansko stanovništvo na sjevernom Kavkazu, koje je svom snagom branilo svoju nezavisnost. Ruski agresor tada nije mogao vojno pokoriti narode sjevernog Kavkaza, pa je onda često koristio taktike blokade i potpunog izgladnjivanja, što je i sada slučaj.

Na desetine hiljada žena, djece, starih i nemoćnih preminulo je zbog nestašice hrane. Međutim, čak ni sistemsko izgladnjivanje i masovna ubistva nisu dali željeni efekt. Muškarci su svom snagom branili svoje najmilije i štitili ih da ne postanu ruski robovi. Ali omjer snaga nije bio na strani lokalnog stanovništva, tako da su narodi sjevernog Kavkaza morali napustiti svoju domovinu i potražiti spas u Turskoj. I ruski je pjesnik Aleksandar Puškin u svom dnevniku napisao da su 'spalili većinu naselja domaćeg stanovništva; većina lokalnih plemena u potpunosti su uništena; možda će ih prelazak u pravoslavlje spasiti, ali to zvuči nevjerovatno'. Tako su narodi sjevernog Kavkaza morali otići i potražiti spas u Turskoj. Najviše su iseljeni Čerkesi. Na Kavkazu ih sada ima samo pedeset hiljada (50.000), a u Turskoj milion. Regija sjevernog Kavkaza danas je u sastavu Ruske Federacije i došlo je na red pitanje o priznanju genocida nad čerkeskim narodom, ali nikad nisu dobili odgovor. Mjesto Soči, gdje se Erdogan sastao s Putinom, rodno je mjesto Čerkesa. Tu su svi oni ubijeni. Kad je Putin organizirao Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014. godine, Čerkesi iz dijaspore tražili su premještanje ovog sportskog događaja na drugo mjesto, jer su mislili na svoje ubijene sugrađane koji su tu živjeli od pamtivijeka. 

Na afričkoj turneji, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je kazao da 'Rusija nikad nije bila kolonizator kao Francuska i Velika Britanija'. Naravno da je slagao. Tokom ruske kolonizacije Sibira, oni su krvavo uništavali domicilno stanovništvo. Tokom koloniziranja regije rijeke Volge sredinom 16. stoljeća, Moskva je ubila na stotine hiljada Tatara. Od tada su Moskovljani, koji sebe od 18. stoljeća nazivaju Rusima, dobili nadimak Kasapi

Tako da, Erdogan je baš stigao u Soči da razgovara s Putinom, dajući prijedlog za pregovore Kijeva i Moskve. Kremlju je sada potrebna pauza u ratu, treba mu kao kisik, da bi sakupio snage za naredna ubistva.

Rusija nema snage da odjednom uništi Ukrajince kao Čerkese. Zato traži pregovore preko Orbana, Šrjodera i sada Erdogana. Ankara kaže da je Turska posrednik, ali poslije srdačnih zagrljaja sa Putinom – Ukrajina mora razmisliti zašto je na nogometnoj utakmici u Istanbulu, kad je poveo Dinamo Kijev, čitav stadion skandirao 'Putin, Putin'. Može li, po logici domaće publike, moskovski kasap ukrajinskog naroda stati u odbranu turskih interesa?"

 



Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.