Na pitanje o dogovoru Srbije i Kosova oko granica i kako se to može reflektirati na BiH, Lončar je odgovorio: –
Sigurno da bi mijenjanje granica na bilo kojem dijelu prostora bivše Jugoslavije imalo domino efekt – odnosno lančano kretanje ka jednom otvaranju Pandorine kutije. Najbolje bi bilo da se ne mijenja nikakva teritorijalna situacija.
– Smatram da ovo što pregovaraju Kosovo i Srbija nije dobro i mislim da to nije realno. Ne vjerujem da će se i ostvariti. Najbolje bi bilo da Kosovo i Srbija nađu rješenje na drugi način, a to je da se ojača pozicija srpske manjine na samom Kosovu. Drugo, da se ojača zaštita albanske manjine u Srbiji u skladu s ljudskim pravima i onim što čini jednu manjinu, da se osjeća sigurno i ravnopravno, poručio je Lončar.
On je kazao da bi poželjno bilo da sakralni objekti Srpske pravoslavne crkve na Kosovu nađu novu zaštitu, eksteritorijalnost, kao što postoji Sveta gora u Grčkoj.
– Hoće li jedna drugu priznati i u kakvoj formi – to nije toliko važno koliko je važno da Kosovo uđe u Ujedinjene narode. Svako mijenjanje granica bi imalo loše posljedice na stanje u cijeloj regiji, posebno u pogledu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i u pogledu preduvjeta da se nadiđe ova situacija nepovjerenja koja se održava na ravnoteži mržnje, poručio je.
Na pitanje postoji li opasnost da Srbija i Hrvatska sebe “namire” preko BiH, Lončar je kratko odgovorio: – To su nekada bile tendencije, gorko iskustvo i nova stvarnost neće nas tim putem voditi.
Ako nije mogla preživjeti Jugoslavija – ne može ni BiH, koja se često naziva “Jugoslavija u malom”, smatraju neki, ali Lončar na to odgovara: – Jugoslavija je propala, završila svoj vijek upravo na tome što bi trebala biti pouka za BiH. To je da demokracija dublje sraste s bićem BiH u cjelini. BiH nije samo zajednica triju entiteta, ona je bila društvo. Imalo je to društvo i svoj humor, literaturu, jezik. Pravi se umjetna razlika između bosanskog, hrvatskog i srpskog. To je faza podgrijavanja nepovjerenja. Vučić je dao izjavu da Srbija nema pretenzije prema BiH, niti prema bilo kojoj zemlji. To je pozitivno, a ne znam koliko će se to držati kao aktualna poruka, rekao je.
– Mislim da raspad Bosne nije moguć, opasno je da to bude kamen spoticanja između Srbije i Hrvatske i između BiH i drugih zemalja. Bolje bi bilo da Srbija i Hrvatska shvate da je Bosna jedan od mostova njihove suradnje. Ne mislim da ima opasnosti, to bi značilo ugrožavanje mira u Europi. Koliko god da ima razlika i suprotnih tendencija, koliko god je situacija u Europi nepovoljna – nitko se ne bi usudio na prostoru gdje su se vodila dva rata… neće se voditi novi, kazao je u Pressingu na N1.
Kako je Budimir Lončar postigao političku i životnu dugovječnost? – Ja sam čovjek koji je, prije svega, tako odgojen da živi u miru sam sa sobom, a on se oslanja na realno sagledavanje svojih mogućnosti i na uvažavanje onih koji čine vašu sredinu i u jednom dijelu vam određuju kretanja u profesiji, odgovorio je.
Idemo li ka bipolarnom svijetu, novoj podjeli?, upitao je voditelj.
– Reći ću odmah vrlo precizno da ne idemo u istom pravcu koji smo ostavili iza sebe, ali se neke stvari i neki elementi ponavljaju jer su prisutni od prošlosti. Mi imamo danas jednu situaciju vrlo proturječnu, neki to zovu da je svijet u multidimenzionalnoj krizi. Neki analitičari kažu da se nalazimo u velikom svjetskom neredu, a treći da je svijet u tranziciji i da je teško sagledati gdje se kreće tranzicija u cjelini. Još jedna popularna izjava: Svijet se ukrcao na jedan brod koji ima veliku brzinu, susreće se s mnogo valova, vjetrova, ali je bez kormilara, istaknuo je Lončar za N1.
– Svijet se kreće mnogo brže i neočekivano u odnosu na prognoze koje su postojale prije ovih promjena. Postoji jedno iznenađenje kod vodeće elite i kod mnogih drugih aktera koji doprinose svim promjenama kojima svjedočimo. Prije nego kažem koji je razlog i gdje je izlaz, ova slika koja je dramatična, zvuči malo pesimistično, kao da je svijet na tragu izgubljenosti, ali to nije točno. Nikada svijet nije živio s ovoliko bogatstva i moći kao danas. Znanost cvjeta, došli smo do ogromnih znanstvenih otkrića, ogromnog potencijala na svim poljima, siromaštvo se smanjilo, dodaje Lončar.
Kazao je da je Kina doprinijela 40 posto ukupnoj ekspanziji svijeta.
– Kina u globalnom rastu i ekonomskoj ekspanziji, Kina je doprinijela 40 posto u ukupnoj ekspanziji svijeta. Smanjila je svoje siromaštvo drastično, 700 milijuna ljudi u Kini je oslobođeno od jučerašnje nestašice hrane i od teškog položaja. To je samo po sebi dalo Kini novu snagu i ulogu. Njezina ideja s opasačem i putem je napravila jedan projekt prodora prema ujedinjavanju svijeta, a istovremeno razvoja svijeta u međusobnim komunikacijama. Ideja zvana “put svile” je obuhvatila preko 66 zemalja, kazao je Lončar.
O ulozi Rusije kazao je: – Ona je po svim pokazateljima najjača zemlja na svijetu, ali prema ekonomskoj snazi negdje je na šestom-sedmom mjestu. Po vojnoj snazi je druga. Kombinirano s tim gdje se prostire, da je i europska i azijska, da ima tradiciju u kulturi, znanosti i da ima visoko razvijenu vojnu tehniku i udarnu snagu, ona predstavlja značajan faktor za geopolitička kretanja i geopolitičko djelovanje na širem globalnom planu.
– Te dvije zemlje imaju jednu komplementarnost, Kina ide sa širom ekspanzijom, a Rusija kombinirano s geopolitičkom ulogom, kontra snage Amerike. Istovremeno ide s energetskom politikom koja je značajna za Europu i svijet. Mislim da je za Rusiju važno da stvori nove odnose sa Zapadom i Europom, izjavio je.
– Amerika je propustila odličnu šansu kada je iz Drugog svjetskog rata izašla s najjačom ekonomijom i znanstvenim i demokratskim potencijalom. S Marshalovim planom je digla Zapadnu Europu na noge i od nje napravila vlastitog partnera koji je onda u međudjelovanju bio koristan za ekspanziju Zapada u cjelini. Ta šansa je bila iskorištena od Amerike, tako da je utjecala presudno na formiranje svjetskog globalnog sustava, kazao je Lončar i dodao:
– Kada se završio Drugi svjetski rat, pogriješila je i tu je napravila pogrešan povijesni potez kada je u dilemi kako pobjedu u svijetu pretvoriti u prihvatljivog vođu svjetskog kretanja. Tada su bili praktički vođa svijeta i to je bio unipolarni sistem. Tu je došlo do pogrešnih koraka i poteza i Amerika je propustila da to pretvori u jedan novi svijet. Ekspanzijom Kine, jačanjem globalizacije su se razvili drugi dijelovi i Amerika je relativno smanjila svoju premoć. Amerika se prva susrela sa stagnacijom srednje klase i tu je došlo do neravnoteže i ovaj izlaz koji traži Trump je suprotan od onoga što se trebalo događati. Preko Amerike možemo vidjeti da je sazrelo vrijeme.
– Tržištem svjetskim vlada nekoliko firmi, korporacija. Više ne vlada Amerika, nego korporacije, kazao je Lončar za N1.
Kamo ide svijet?, glasilo je sljedeće pitanje. – Svijet ne ide u istom pravcu kao ranije, ali se stvaraju momentalno velike neizvjesnosti. Prva je Amerika, druga je Kina, treća je EU, četvrti je Japan, peta Indija, šesta Rusija, sedma Brazil. Tih sedam zemalja su na naki način centri. Ti savezi se mijenjaju za razliku od ranije. Odnosi između Turske i Rusije su bolji nego Turske i Amerike. To je fenomen koji je stjecajem okolnosti i tekućih interesa fomirao nove afinitete i interese.
NATO? – NATO bi trebao ući u sve zemlje, prije svega u BiH. BiH je najveća žrtva sukoba koji se rodio ovdje, a sastavljena je od tri etničke cjeline. Dayton je zaustavio rat, donio mir i utvrdio da mora postojati jedna država, ali istovremeno je dao legitimitet tvorcima sukoba i onima koji su odgovorni za podjele i rat i stvorio proturječnu situaciju: S jedne strane je garancija BiH, a s druge strane je otvorio procese stalnog hrvanja u kojem dominira nepovjerenje. Situacija u BiH se sastoji na ravnoteži nepovjerenja. NATO bi stvorio krov pod kojim bi svi morali surađivati i dolazak NATO-a bi stvorio jedan krov povjerenja, smatra Lončar.
– Mislim da je Hrvatska pogriješila prema BiH što nije nastavila politiku koju su vodili Mesić, Josipović i Sanader, kazao je za N1 Budimir Lončar, koji je bio i savjetnik bivših hrvatskih predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića.
– To ne znači da nema iste težnje i premijer Plenković. U međuvremenu su izbile na površinu snage revizionizma i mijenjanja prošlosti, sve zbog vlastitih interesa. Hrvatska bi trebala biti afirmativnija. Ona bi morala biti stjegonoša borbe za poštovanje granica, miroljubivo rješavanje sporova. Deklarativno to jest, ali u praksi nije. Imamo potencijalno daleko opasnije pretendente na naš hrvatski prostor, a to su talijanski i mađarski. Postoje dvije iredente iz prošlosti koje se povremeno oživljavaju i javljaju, a koje su daleko opasnije za hrvatski integritet, nego odnosi sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom. Sve ovo drugo je manje opasno od toga, kazao je.
– Evo, na primjer, kada je uklonjeno ime Josipa Broza Tita s trga u Zagrebu, onda su se odmah okupili u Italiji iredentisti, posebno ‘Fratelli Italiani’, koji su rekli ‘Hrvatska se odriče pobjedničke pozicije pa mi možemo postaviti pitanje revizije naših granica, revizije teritorija koje su pripojili pobjedniku 2. svjetskog rata – odnosno Jugoslaviji’. Mislim da nema opasnosti, možda od nekih krugova, malih. U cjelini – mislim da ta težnja za mijenjanjem granica ne postoji”, naveo je.
Budimir Lončar je dobitnik Medalje Grada Zagreba, koju je nedavno odbio, a gostujući u Pressingu na N1 je pojasnio zašto: “Zato što sam upravo htio sačuvati svoje dostojanstvo i svoju dosljednost. To je zapravo bio napad zbog toga što hoće da se iz povijesti izbaci sve ono što ne odgovara jednom dijelu ovdašnjih političkih okupljanja. Ovdje postoji od početka rata jedan segment koji se regenerira, a sad je u ofenzivi, da se promijeni povijesna istina o 2. svjetskom ratu. To je iluzorno i nemoguće. Na njihovom putu se često nalaze ljudi koji su predstavnici tog vremena i te stvarnosti. Ja sam jedan od njih, kazao je Lončar za N1.