Priča velikog Dalija započinje sa pričom o jednoj ljubavi. O jednoj ženi i braku, o vjernoj pratilji i muzi. O njenoj beskrajnoj brizi i njegovanju Dalijevog uma, o upornosti i vjeri koja je dovela do ostvarenja i uspjeha slavnog umetnika.
Gala je bila deset godina starija od Dalija. Upoznali su se kada je njemu bilo 26 godina. Ona je prepoznala njegov veliki talenat i osjetila umjetničku dušu, a zatim odlučila da da sve od sebe kako bi ostvarila njegov potpuni potencijal.
Kada su se vjenčali Dali je bio samo još jedan siromašan i nepoznat umjetnik. Slikao je i crtao po svemu što bi vidio, a njegova umjetnost bila je haos. Tek po dolasku Gale u njegov život nastupila je disciplina i stremljenje ka stvarnom slikarstvu, ali i drugim oblicima prave umjetnosti.
Govorila mu je da mora da slika kao stari majstori uljem i na platnu, i on je tako i započeo koračati svojim nadrealizmom. Isprva Dalijeve slike, iako dobro dočekane od strane tadašnjih kritičara, nisu uopšte bile prodavane te je Gala sama putovala po Španiji i noseći ih sa sobom, pokušavala svuda da proda slike svog muža.
Godine 1939. oni odlaze u Ameriku, u potragu za slavom. Dali se odmah dopao Amerikancima. On i Gala su bili savršen par ekscentrika posmatran kroz prizmu šire publike. Priređivali su maskenbale koji su opčinjavali Holiwood.
Hickok ga je angažovao da naslika viziju sna za film Začaran, a Walt Disney tražio je od njega da radi na animiranom filmu koji će prikazati svjetlo nadrealizma i približiti taj pravac očima javnosti. Destino je kratak animirani film objavljen tek 2003. Godine, pošto je u vreme kada je nastao bio suviše nadrealan da bi bio prikazan. Njegove slike počinju da se prodaju tek 1943. kada su mu bogati bračni par iz Colorada, Raynold i Eleonor Morse, vidjevši na izložbi njegova djela postali doživotni pokrovitelji. Od tada cijene njegovih slika rastu.
Salvador Dali penje se u sam vrh i njegovo ime uskoro postaje veće od svih njegovih savremenika. Gala je bila ključni element njegovog uspjeha. Bila je vodilja, stub oslonac, po Dalijevom mišljenju – njegova kraljica. Kako je i sama govorila, ona je vodila računa o životu, a on se brinuo o umjetnosti.
Prodavanje slika, računi, novac, ugovori, sve što Dali nije znao… To je radila Gala, pod stalnim pritiskom njegove slave živjela je i brinula o svemu. On je bio potpuno nesposoban za stvarni svijet, nije znao vrijednost novca i nije razlikovao valute. Jedna anegdota govori o tome kako je taksisti platio sto dolara umjesto deset, ne znajući uopšte razliku.
Kriza u braku nastaje kada Gala najednom u tamnoj sjenci svog muža, stiče reputaciju žene sa kojom se ne treba šaliti, žene uvijek spremne na sukob. Stara požuda prema mlađim muškarcima ponovo se javlja i ona započinje svoje afere, koje Daliju nisu smetale. Njihov odnos vrtoglavo se mijenja. Dali i Gala sa maskenbala prelaze na priređivanje orgija. Ludost traje, Gala i Salvador postaju sve dalji, ali površinski posmatrano na toj velikoj pozornici, ostaju savršen par.
Vraćaju se u Španiju, pod izgovorom da je Dali izgubio inspiraciju, da ne može da stvara i da mu treba dom. U jednom selu kupuju malu kuću misleći kako će se povući od svijeta i uspostaviti staru ljubav punu umjetnosti i razumijevanja. Međutim, to se pokazalo kao greška. Gala je željela samoću i mir, zadvoljstvo i užitak, a Dali pažnju i život u svjetlu svoje slave.
Gala počinje da živi nezavisno od Dalija i sve češće odlazi na putovanja sama. Neskriveno zavodi mladiće i sa njima vodi otvorene afere. Dali je uvijek govorio kako je to divno i kako ga fascinira, što je jedna stara žena i dalje sposobna da zavodi mlade. Nije prestajao da je voli.
Tokom jednog boravka u Parizu 1965. godine Salvador Dali se i sam upušta u aferu sa tada čuvenom manekenkom Amandom Lear, sa kojom provodi narednih petnaest godina života. Gala je prihvatila Amandu i jedno vrijeme njih troje su putovali zajedno i čudili javnost svojom pojavom. Konačno, Gala traži od Dalija da joj kupi obećanu vilu i da je ostavi na miru. On je održao riječ i Gala zauvijek odlazi.
Njen odlazak pogodio je Dalija više nego što je to isprva pokazao. Ostao je sa Amandom, ali je i dalje idealizovao svoju kraljicu. Ona je za njega uvijek ostala nedostižna boginja, majka i vodilja, spas i utočište. Zabranila mu je posjete i rekla da može da dolazi samo kada dobije pismeni poziv. Jedini stub koji ga je držao najednom se izmakao.
Po ulasku u sedamdesetu godinu života oboljeva od Parkinsonove bolesti, koja direktno utiče na njegovo slikanje. Kada je Gala to čula bila je ljuta. Govorila je za njega da je beskorisan, da ne treba da postoji ako ne slika. Postala je gramziva i uplašena za svoju budućnost i u Daliju, pored sve ljubavi koju su nekada dijelili, sada je jedino vidjela izvor novca.
Nekoliko godina kasnije, Gala umire i Dali se uskoro sasvim povlači u sebe i ne napušta tamne prostorije svog zamka. Odbijao je da pije vodu i time umalo izazvao smrt. Njegovo ponašanje protumačeno je kao suicidno i pojavile su se glasine da je već dva puta pokušao da se ubije. U dvorcu izbija požar i Dalija ponovo jedva spašavaju. Pet mjeseci ostaje u bolnici, a u posjetu mu dolazi čak i španski kralj Juan Carlos.
Posljednje godine svog života provodi u privatnim odajama svog muzeja, u potpunoj tami i teškoj depresiji. Čovjek čudesnih brkova i genijalno luđačkog pogleda, koji je nekad uzimao svu pažnju, sada je bio samo tamna sjenka koja šapuće mračne riječi. Godine 1988. zbog naglog slabljenja srca ponovo se vraća u bolnicu. Naredne godine, u toku svoje omiljene predstave Tristan i Izolda, veliki umjetnik umire, bez Gale.