Fakultet političkih nauka (FPN) Univerziteta u Sarajevu je, u saradnji sa UNICEF-om i UNESCO-om, proteklih godinu dana radio na realizaciji projekta „Medijska i informacijska pismenost u funkciji razvoja kritičkog mišljenja i zagovaranja mladih“.
Rukovodilac Instituta za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu doc.dr. Emir Vajzović je kazao za Fenu da je projekt sadržavao različite aktivnosti, te da su uspjeli okupiti relevantne faktore iz akademske zajednice, sa šest javnih i privatnih univerziteta u Sarajevu, Istočnom Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli.
– Zajedno smo razvijali taj krovni koncept medijske i infromacijske pismenosti, kroz pet vrsta radionica. Održali smo 16 radionica u četiri grada, sa više od 200 učesnika. To su uglavnom bili studenti nastavničkih usmjerenja. S tim smo htjeli napraviti dugoročni, održiv, izvodiv efekat podizanja nivoa medijske i informacijske pismenosti u BiH, pogotovo u obrazovnom sistemu – pojasnio je Vajzović.
Dodao je da su urađena i dva istraživanja – samoprocjena kompetencija nastavnika u BiH iz oblasti medijske i informacijske pismenosti, te u Kantonu Sarajevo pilot istraživanje o navikama medijske i informacijske pismenosti, kompetencijama djece.
– Radili smo ispitivanja sa roditeljima o njihovoj djeci. Rezultati istraživanja i svih radionica su pokazali ono što smo pretpostavljali, da se desila digitalna transformacija društva, da je medijska i informacijska pismenost krovna i ključna kompetencija u modernom dobu, koja je u demokratskom društvu neophodna. Jer, demokratija pretpostavlja informiranog, obrazovanog građanina kao aktivnog sudionika u svim procesima, koji ne može to biti bez dovoljnog nivoa medijske i informacijske pismenosti – kazao je Vajzović.
Po njegovim riječima, istraživanja su im pokazala da gotovo 98 posto djece u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo ima stalni pristup internetu kod kuće. Znači, digitalna transformacija društva se desila, „samo što obrazovni sistem još to nije prepoznao“.
Napomenuo je da je ovo treća faza, te da već tri godine intenzivno rade s partnerima – Ministarstvom obrazovanja Kantona Sarajevo i drugih kantona i entiteta, uz podršku partnera UNESCO-a i UNICEF-a, na strateškom pristupu kontinuiranog, izvodivog i održivog uvođenja medijske i informacijske pismenosti u obrazovni sistem kroz takozvani hibridni model višekomponentne integracije, koji uključuje biblioteke i bibliotekare kao ključne elemente.
Doc.dr. Amer Osmić sa Odsjeka sociologija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu je, govoreći o rezultatima istraživanja kompetencija i stavova nastavnika, bibliotekara, roditelja i djece, kazao Feni da su to bila dva odvojena istraživanja, odnosno jedno istraživanje koje je obuhvatalo 10 bosanskohercegovačkih gradova u kojima je ispitano 879 nastavnika i bibliotekara.
– Pokušali smo kroz samoprocjenu da vidimo kako nastavnici sami percipiraju svoje kompetencije, znanja i vještine o medijskoj i informacijskoj pismenosti. Rezultati koje smo dobili su da najosnovnije stvari koje se tiču medijske informacijske pismenosti, koje su dobre za djecu i za podučavanje, nastavnici smatraju da imaju dovoljne kompetencije. Ali, samoprocjena tih dobijenih stavova ne znači da oni zaista imaju stvarne kompetencije. U nekom narednom istraživanju bi se trebalo ispitati kolike su te kompetencije – smatra Osmić.
Kaže da, kada se govori o njihovim stavovima, oni smatraju da medijska informacijska pismenost u formalnom obrazovanju ima svoje mjesto i da treba da zadrži svoje mjesto i da se integrira u već postojeće predmete, da ne bude zaseban predmet.
– Kada smo, u drugom dijelu istraživanja, ispitivali stavove roditelja o korištenju medija i informacionih sadržaja, uvidjeli smo da djeca, po našem mišljenju, mogo koriste uređaje koji su povezani s medijima i tehnologijom. Ako kombiniramo kompjuter, laptop, pametni telefon, s jedne strane i televizor s druge strane, imamo podatak da djeca dnevno provedu u prosjeku tri sata pred nekim uređajem, što je svakako za dob od šest do 15 godina zaista mnogo – navodi Osmić.
Napomenuvši da veliki broj djece, 31,2 posto, ima već profile na društvenim mrežama, kazao je kako uočavaju trend da se djetetu odobrava profil uz nadzor roditelja već od neke desete, jedanaeste godine, „što svakako nije pohvalno“.
– Nadzor roditelji percipiraju da imaju. Na osnovu odgovora i kontrolnih pitanja koje smo vidjeli, nismo baš sigurni da je taj nadzor stoprocentan i da oni uspiju upratiti – kazao je Osmić.
Dodao je da roditelji smatraju da imaju dovoljno i kompetencija i znanja da upozoravaju djecu na opasnosti koje nudi internet. Osmić navodi da su to samo procjene, da nemaju neke fokus grupe koje bi to dodatno potkrijepile, te se nada da će u narednom periodu to ostvariti.
Asistentica na Odsjeku za komunikologiju na FPN u Sarajevu Lamija Silajdžić je, govoreći o ulozi novinara u promociji medijske i informacijske pismenosti, kazala da su novinari dio priče o medijskoj i informacijskoj pismenosti, „zato što oni kreiraju medijske priče koje mi čitamo, slušamo, gledamo“.
– Vrlo često se zaboravlja ta njihova uloga i odgovornost, a mi mislimo da je izuzetno važna. Samim novinarima je važno da građani budu medijski pismeni, zato što će tako prepoznati ko plasira kredibilnu informaciju, a ko plasira dezinformaciju. Novinari trebaju biti ti koji će „širiti dobar glas“ o medijskoj i informacijskoj pismenosti, odnosno objašnjavati svojoj publici kako da prepoznaju kredibilnu informaciju, kako će prepoznati ko je poštovao novinarsku etiku, a ko nije morao, ko je ‘građanin-novinar’ pa je objavio onako kako je smatrao da treba – navela je Silajdžić.
Kaže da su u sklopu ovog projekat održali tri radionice za novinare u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru te da je odziv bio izuzetno dobar.
Po njenim riječima, generalni zaključci su da nam treba sveobuhvatan pristup „u tom smislu da novinarima treba pomoć i akademske zajednice, civilnog sektora, naročito zato što nekad ne mogu samo da se izbore za temu koju trebaju da stave na dnevni red“.
Silajdžić napominje da trebaju i oni na neki način biti svjesni da je važno govoriti o svojoj profesionalnosti, „pa se i pohvaliti ako ste dobri i ukazati da je loše ono što jeste loše kod drugih medija ili novinara ili bilo koga ko plasira informacije“.
– Veliki problem predstavlja ona vječna dilema novinara između etike i egzistencije, i mi smo toga svjesni. Novinari u BiH rade u veoma teškim uslovima, vrlo često su pritisnuti različitim vrstama pritisaka i nekako jedino zajedničkom borbom se protiv toga možemo izboriti. Nipošto jedna medij ne može sam napraviti revoluciju. Stoga je akademska zajednica kroz ovaj projekat pružila ruku novinarima – ‘mi ćemo vam biti podrška, recite kako vam možemo pomoći’. Mi smo u svakom kontekstu spremni na saradnju i spremni smo da pomognemo da novinari budu kredibilni i profesionalni, onakvi kakvi bi trebali biti korektori našeg društva – kazala je Silajdžić.