7.7 C
Sarajevo
25.04.2024

Poliranje u kućnoj radinosti, da ili ne?

Poliranje u vlastitoj režiji ne može učiniti čuda, ali isplati se probati, jer rezultat je prilično često bolji od očekivanja. No, ako je auto baš u lošem stanju vjerojatno je bolje otići barem jednom na profesionalnu polituru, a zatim samostalno nastaviti s održavanjem
Premda većina naših vozača o poliranju ne razmišlja sve dok oštećenja laka nisu tolika da im ne može pomoći ništa manje od profesionalne strojne obrade, uvijek je dobro znati da se takav razvoj situacije uz malo dobre volje i ulaganja može spriječiti i u vlastitoj režiji. Krenimo redom: prije takvog poliranja automobil je potrebno temeljito oprati, isprati i obrisati te se baciti na posao dok mu je lak još uvijek rashlađen. Dakle, nikako ne dok je vruć i na izravnom suncu…

Od materijala koji treba pripremiti za posao izdvajaju se spužvica za nanošenje i tretiranje, krpica za brisanje i, dakako, sredstvo za poliranje. Na tržištu ih ima mnoštvo, a trenomiranija imena u svojoj ponudi ima sredstva koja se razlikuju po gradaciji, odnosno sadržaju i odnosu voska i abrazivne komponente. “Jedinica” tako predstavlja praktički čisti vosak, nema ni malo abrazivnosti u njemu, “dvojka” je negdje na pola puta, najpogodnija za automobile od godinu – dvije starosti, a “trojka” je najpogodnija za aute koji već imaju više tragova i oštećenja po sebi. Upravo ona stoga je bila logičan izbor za poliranje više od deset godina starog i vizualno dosta narušenog Citroena C1., prenosi Jutarnji.

 
Bez obzira koji od navedenih proizvoda koristili, prije nanošenja na spužvicu treba ga promućkati, da se granulacije u njemu dobro promiješaju i spoje. Treba ići segment po segment na vozilu, odabrati plohu koja nije prevelika da se ne zamarate više nego što treba, i tek nakon što završite s njom, ići dalje. Nakon obavljenog posla auto je ”miran” dva do tri mjeseca, a savjet je ovako ga tretirati barem dva puta godišnje, prije ljeta i prije zime. Time se dobiva čistoća laka, ali i glatka površina koja omogućava lakše održavanje. Dakle, prašina koja pada na auto neće završiti na površini laka nego na zaštitnom vosku koji će ih zapuniti, pa je redovno čišćenje znatno lakše.
 
Ovakav tretman ne stoji više od nekih 140 kuna: svaka od prikazanih bočica s politurom stoji oko 50 kuna, P Ball također, a paket s dvije perive krpice od mikrofibre oko 40 kuna. Isplati se probati, jer rezultat je bolji od očekivanja, no ako je auto baš u lošem stanju vjerojatno je bolje otići na profesionalnu polituru (koja je s cijenom od oko 1000 kuna znatno skuplja, ali i učinkovitija), a onda se za dalje održavanje brinuti samostalno. Ako ni sami niste sigurni u koju kategoriju spada vaš auto, odvezite ga na procjenu, pa ćete lakše odlučiti….
 
Ukratko
 
P-ball je bolji izbor od spužvice jer ima čvrsti dio za držanje pa se s njim postiže i jači potisak. Spužvica se drži na čičak pa se može mijenjati, a može se koristiti i za neke druge svrhe jer se na nju može pričvrstiti i brusni papir raznih gradacija.
 
Posebno je važno ne pustiti da se politura osuši na autu, nego je treba brisati odmah nakon nanošenja. Površina laka nikad nije ravna nego ima mikropukotine u kojima se nakuplja nečistoća pa ih je dobro ispuniti voskom.
 
Ljudi ponekad znaju pretjerati i trošiti i više nego što treba, no jedna bočica je dovoljna za tri poliranja cijelog auta srednje veličine. Sto se nanošenja tiče, preporuka je odabrati križne pokrete, lijevo-desno i gore-dolje, jer to daje bolje rezultate kod eliminiranja “svirlova”
 
- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA