Na jednom prostoru za kampiranje u središnjoj Njemačkoj godinama su seksualno zlostavljane djevojčice i dječaci. Ured za socijalnu skrb je promatrao, policija je reagirala prekasno i dozvolila da dokazi nestanu.
Roman von Alvensleben je već gledao u brojne ljudske ponore, ipak slučaj Lügde je toliko potresan da čak i ovaj iskusni odvjetnik čitanje spisa jedva može podnijeti zbog čega mu biva loše. Von Alvensleben danas zastupa desetogodišnju djevojčicu zahvaljujući čijim izjavama je započela istraga protiv glavnoosumnjičenog Andreasa V.
Kada se njezina majka pojavila u njegovom odvjetničkom uredu on je, kako kaže, najprije nije uzeo potpuno ozbiljno jer sve što je ona rekla uopće nije mogao zamisliti. Do danas von Alvensleben ne može shvatiti da “netko godinama može održavati sustav zlostavljanja, a da pri tome ne upadne u oči i da pri tome vlasti, drugim riječima Ured za socijalnu skrb, takorekuć to još prate.”
14 terabajta podataka
Više od 40 djece u dobi od tri do 14 godina je navodno seksualno zlostavljano na prostoru za kampiranje u gradiću Lügdeu. Samo optužnica protiv stalnog kampera Andreasa V. sadrži 298 kaznenih djela. I susjed Mario S. je navodno seksualno zlostavljao djecu, Heiko V. je pri tome preko live-chata gledao i davao upute. Analiza nevjerojatne količine podataka (kojih je 14 terabajta) s više od tri milijuna fotografija i 86.000 video snimaka još uvijek traje.
Von Alvensleben kritizira loše stanje u Njemačkoj: “Kada jedan dobro situirani mladi bračni par želi usvojiti dijete mora u osnovi sve predočiti i unatoč tome će imati velikih poteškoće. A ovdje imamo to da muškarac, koji je nezaposlen 20 godina, koji živi na mjestu za kampiranje, dobije dijete za udomljavanje. I to u trenutku kada su za njega već postojale naznake o pedofiliji.”
Perfidni sustav zlostavljanja
Andreas V., kojeg su djeca nazivala “Addy” i za kojeg Državno odvjetništvo zahtijeva preventivni pritvor, sustav zlostavljanja, koji se odvijao na dotrajalom prostoru za kampiranje, je stalno usavršavao. Trampolinom, izletima u zabavne parkove i čak jednim ponijem on je privlačio svoje žrtve, zlostavljao ih, često i uz upotrebu nasilja i vršio snažan pritisak na djevojčice da ništa ne ispričaju. Ured za socijalnu skrb u Hameln-Pyrmontu mu je unatoč tome dodijelio dijete za udomljavanje koje je ovaj danas 56-godišnjak koristio kao mamac.
Svakog tjedna su zaposlenici gradskog Ureda za socijalnu skrb posjećivali Andreasa V., zatjecali ga ponekad samo u ogrtaču i gaćama, vidjeli djevojčicu u njegovoj prljavoj kamp-prikolici i navodno nisu ništa primjećivali. Kada je jedna zaposlenica Ureda za socijalnu skrb ipak postala sumnjičava, ništa nije poduzela nego je kasnije izbrisala bilješku. Spisi su čak naknadno manipulirani kako bi oprali gradske vlasti od svake krivice.
“Zakazivanje policije” i “debakl”
Protiv zaposlenika Ureda za socijalnu skrb se vodi istraga zbog kršenja obveze socijalne skrbi i odgoja, kao i protiv policije u Lippeu. Unatoč jasnim naznakama o seksualnom zlostavljanju policija nije djelovala, kofer sa 155 CD-ova i DVD-ova s dokaznim materijalom je nestao bez traga u policijskoj postaji, što je tek tjednima kasnije uopće primijećeno.
Ministar unutarnjih poslova Herbert Reul govori o “zakazivanju policije” i “debaklu”. Roman von Alvensleben ide još dalje: “To sve ne može biti više samo nemar ako se prilikom pretresa previdi šupa i tvrtka za rušenje tamo pronađe dodatne CD-ove.” Čak su i prva saslušavanja žrtava, kako on kaže, prošla prije suboptimalno jer policija uopće nije senzibilizirana kako se mora ophoditi s djecom prilikom saslušanja.”
Odvjetnik može navesti i druge primjere kolektivnog zakazivanja svih državnih ustanova: “Ako se povjerenik za zaštitu žrtava savezne pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije u službenom pismu obrati svim žrtvama, a poštar onda distribuira ta pisma, onda se odmah na kući žrtve može napisati Ž kao znak za žrtvu”, kaže odvjetnik. U četvrtak (27. 6.) na Okružnom sudu u Detmoldu počinje proces, ali već prije presude protiv trojice optuženih muškaraca za odvjetnika Romana von Alvenslebena je jedno jasno: “Zlostavljanje djece se u našem društvu uopće ne uzima ozbiljno.”
Jedna do dvije žrtve po školskom razredu
Čovjek koji se treba pobrinuti za to da se to promijeni zove se Johannes-Wilhelm Rörig. Ovaj pravnik je od 2011. godine neovisni povjerenik njemačke vlade za pitanja seksualnog zlostavljanja djece što je Heraklova zadaća. Za Röriga ozbiljni nedostaci u zaštiti djece i prilikom policijskih istraga nisu ništa novo: “Uopće se ne može isključiti da se slični slučajevi trenutno događaju negdje drugdje u Njemačkoj. I također se ne može isključiti da i drugi Uredi za socijalnu skrb naznake ne tretiraju s nužnom brigom i stručnošću jer su preopterećeni ili im nedostaje znanje o posebnostima seksualnog zlostavljanja.”
Ovaj pravnik kaže da je protekle godine proveden 12.321 istražni i kazneni postupak zbog seksualnog zlostavljanja djece. “I to su samo prijavljeni slučajevi, broj neprijavljenih slučajeva je mnogostruko veći. Moramo poći od jednog do dva djeteta po svakom školskom razredu”, kaže on. Riječ je o potresnim brojkama. Ako je horor iz Lügdea nečemu poslužio onda je poslužio tome da je sada širom zemlje prisutna pozornost kako bi se konačno provelo odavno potrebno poboljšanje u zaštiti djece u Njemačkoj.
Zaštita djece u budućnosti važnija od zaštite podataka?
Rörig skupa s ministricom za obitelj Franziskom Giffey želi pokrenuti širom zemlje kampanju s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o seksualnom nasilju, želi uvesti koncepte zaštite u školama (prema jednoj studiji Njemačkog instituta za mlade trenutno je tek svaka 25. škola dobro pripremljena za ovu temu) i uvesti povjerenika za pitanja zlostavljanja u svaku njemačku saveznu pokrajinu.
A tu je još onda i dječja pornografija na internetu protiv koje se Rörig želi boriti svim sredstvima. Jedan od načina je povećanje minimalne kazne za počinitelje, kao i to da zaštita podataka bude manje važna od zaštite djece: “Moramo učiniti sve za to da se kriminalci na internetu ne osjećaju više onako sigurni kako nažalost danas još mogu biti”, kaže on.