Poslednjih godina postoji trend podrivanja crnogorskog identiteta, a predsjednik Srbije pokušava da kroz crkvu, medije i Demokratski front od Crne Gore napravi mlađeg partnera, kaže u intervjuu za Glas Amerike Januš Bugajski, analitičar i visoki saradnik “Fondacije Džejmstaun”, sa sjedištem u Vašingtonu.
Glas Amerike: Nova crnogorska vlada obećala je da će zadržati dosadašnji spoljnopolitički, prozapadni kurs. Da li ispunjava to obećanje za sada?
Bugajski: Do sada nije bilo nekih velikih poteza kojima se podriva crnogorska nezavisnost ili zemlja udaljava od zapadne alijanse ili približava Rusiji. Međutim, to treba veoma pomno pratiti zato što je riječ o širokoj koaliciji u kojoj su stranke, naoročito kada je riječ o Demokratskom frontu koje, iako nisu u vladi, imaju veliki broj mjesta u parlamentu i mnogo uticaja u samoj koaliciji, i koje žele da se udalje od NATO-a i približe Rusiji. To je opasnost. Druga opasnost je srpska odnosno Vučićeva politika prema Crnoj Gori.
Glas Amerike: U nacrtu izvještaja Evropskog parlamenta za Crnu Goru ističe se da je neophodna konstruktivna kohabitacija između predsjednika i nove vlade. Između predsjednika Đukanovića i vlade već je bilo neslaganja u pogledu niza pitanja. Da li bi to moglo da utiče na napredak Crne Gore ka EU?
Bugajski: Vidjećemo koje će druge uslove Evropska unija da postavi. Iskreno, ne vidim da ima izgleda da Crna Gora ili bilo koja druga država uskoro uđu u EU. Za to ima previše prepreka i protivljenja u samoj uniji. Očigledno je da ako postoji konflikt između predsjednika i vlade u pogledu određenih uslova koje je EU postavila, to će dalje omesti napredak Crne Gore, ali rekao bih da to nije glavni faktor za Brisel.
Glas Amerike: Crnogorsko društvo je duboko podijeljeno, a tenzije su visoke naročito uoči lokalnih izbora u Nikšiću u martu. Da li postoji opasnost od dalje eskalacije tih tenzija?
Bugajski: Za Crnu Goru je značajno to što je od pada Jugoslavije uspjela da izbjegne konflikt, iako postoje duboko ukorijenjene podjele između crnogorskog i srpskog identiteta, kao i znatne manjinske populacije. To je jedan od razloga što su Sjedinjene Države tako blisko podržavale Crnu Goru i njene prethodne vlade, u tome što su izbjegle bilo kakav konflikt i naročito nasilje. Zato je pokušaj puča, za koji vjerujem da isplaniran u Rusiji i njenoj Vojnoj obavještajnoj službi GRU, bio toliko šok za veliki broj ljudi na Zapadu.
Svakako mislim da postoji opasnost da ako Crna Gore bude previše gurnuta ka Srbiji, a ja vjerujem da Vučić ima plan da stvori neku vrstu unije Srbije i Crne Gore, da bi to moglo da izazove oštre reakcije među Crnogorcima koji su do sada bili relativno pasivni u pogledu protesta zbog crkve i sličnih događaja. Većina je protiv nekih koruptivnih praksi prethodne vlade, ali ako ovo postane identitetsko, etničko ili državno pitanje, onda mislim da će se Crna Gora suočiti sa konfliktom.
Glas Amerike: Pomenuli ste Vučićevu politiku u Crnoj Gori i njegov cilj da napravi neku vrstu unije između dvije zemlje. Da li možete da iznesete više detalja o tome? Koji su to zabrinjavajući potezi srpske vlade ili predsjednika Vućića u Crnoj Gori? Gdje vidite te nagovještaje njegovih pokušaja da proširi uticaj?
Bugajski: Postoji strategija – ne na isti način kao što je to radio Slobodan Milošević kroz rat, etničko protjerivanje i ubistva – već kroz politički proces da se stvori veća srpska država, recimo Srbija sa satelitima, uključujući Republiku Srpsku, dijelove Kosova i Crnu Goru. Možda po ugledu na uniju Rusije i Bjelorusije, kojoj se kao što znate čak Bjelorusija protivila, ali je u mnogo slabijoj poziciji. Ideja je da onda Crna Gora postane neka vrsta mlađeg partnera. Dio toga se sprovodi kroz crkvu, iako Vučić i Amfilohije nisu bili u potpunoj saglasnosti u prošlosti i crkva se od njegove smrti nije u potpunosti priklonila Vučiću.
Postoji strategija
Glas Amerike: Pomenuli ste Vučićevu politiku u Crnoj Gori i njegov cilj da napravi neku vrstu unije između dvije zemlje. Da li možete da iznesete više detalja o tome? Koji su to zabrinjavajući potezi srpske vlade ili predsjednika Vućića u Crnoj Gori? Gdje vidite te nagovještaje njegovih pokušaja da proširi uticaj?
Bugajski: Postoji strategija – ne na isti način kao što je to radio Slobodan Milošević kroz rat, etničko protjerivanje i ubistva – već kroz politički proces da se stvori veća srpska država, recimo Srbija sa satelitima, uključujući Republiku Srpsku, dijelove Kosova i Crnu Goru. Možda po ugledu na uniju Rusije i Bjelorusije, kojoj se kao što znate čak Bjelorusija protivila, ali je u mnogo slabijoj poziciji. Ideja je da onda Crna Gora postane neka vrsta mlađeg partnera. Dio toga se sprovodi kroz crkvu, iako Vučić i Amfilohije nisu bili u potpunoj saglasnosti u prošlosti i crkva se od njegove smrti nije u potpunosti priklonila Vučiću.
Bez obzira na to, mislim da bi crkva podržala bližu uniju dvije zemlje, neku vrstu većeg bratstva Srba na Balkanu. Drugi načini na koje Vučić to radi je kroz Demokratski front, razne nacionalističe grupe i organizacije i medije. Takođe bi trebalo pomno pratiti odnos između Vučića i Putina, zato što ruski predsjednik ima svoje ciljeve na Balkanu i za to koristi Srbiju. Ako vidite šta se događalo poslednjih nekoliko godina, vidjećete da postoji trend podrivanja, ako ne crnogorske državnosti u ovom trenutku, a ono barem crnogorskog identiteta.Trebalo bi pažljivo pratiti i naredni popis stanovništva, odnosno ko će ispunjavati uslove da bude upisan kao državljanin. Zato što, kao što znate, ima veliki broj Crnogoraca ili pomiješanih porodica u Srbiji, za koje bi Beograd mogao da insistira da ispunjavaju uslove, što bi moglo da u budućnosti promijeni etničku proporcionalnost Crne Gore.
Glas Amerike: A kakve su šanse da Vučić realizuje tu agendu u Crnoj Gori?
Bugajski: Mislim da to nije agenda koja će se brzo realizovati. On uviđa da aktuelna koaliciona vlada ne može da ide predaleko. Prvo, mogla bi da se raspadne zato što je jedan od njenih manjih partnera veoma proevropski i procrnogorski. Međutim, ta koalicija bi u jednom trenutku mogla da bude odbačena ako se njen prosrpski dio bude osjećao osnaženim. Takođe koriste pitanje korupcije da bi pokušali da oslabe Demokratsku partiju socijalista i samog Đukanovića. To je prilično ironično, uzimajući u obzir nivo korupcije u Srbiji. Bez obzira na to, pokušavaju da upotrijebe pitanje korupcije da bi takođe podrili legitimitet bilo kakve opozicije. Riječ je o dugoročnom planu, ne govorimo o godinu ili dvije, već o mnogo dužem vremenskom okviru, isto kao što je slučaj sa Putinom i Belorusijom.
Glas Amerike: Opozicija u Crnoj Gori optužuje Srbiju da se aktivno miješa u predstojeće lokalne izbore u Nikšiću. Da li ima znakova miješanja Beograda u izbore?
Bugajski: Kada je riječ o Nikšiću, kao što čujem, iz Srbije, ali i Republike Srpske, dolaze aktivisti i novac za lokalne stranke koje su protiv DPS-a, a naročito za Demokratski front. Nikšić je neka vrsta predvodnika, koji će pokazati da li će DPS moći da se oporavi ili će se nastaviti pro-sprske, pro-beogradske fakcije.
Glas Amerike: Crna Gora se često navodila kao primjer multikulturalnog društva. Međutim, nedavno se dogodilo više incidenata – uključujući i ispisvanje nacionalističkih grafita na džamiji u Nikšiću i priijedlog da se ulica u Beranama imenuje po osuđenom ratnom kriminalcu Ratku Mladiću. Da li su to izolovani incidenti ili zabrinjavajući trend?
Bugajski: To vidim kao zabrinjavajući trend, naročito ako ste musliman, imajući u vidu da su ne tako davno bošnjački muslimani bili žrtve ne samo srpske vojske, već i srpskih paravnojnih snaga aktivnih u Crnoj Gori. Postoji strahovanje da bi ponovo mogla da se pokrenu etnička i vjerska pitanja da bi se podijelilo drušvo. Znate, kad god nacionalisti pokušavaju da povećaju podršku, uvijek im je potreban neprijatelj. A najbolji način da se stvori neprijatelj je da se cilja neka etnička grupa. Muslimani i Albanci bili su Miloševićeve mete. Ne kažem da je to sam Vučić, ali postoje ultranacionalistički elementi koji bi voljeli ponovo da targetiraju te grupe. Treba se podsjetiti da su obje manjinske populacije u Crnoj Gori glasale i podržale opciju za crnogorsku nezavisnost i NATO.
Glas Amerike: Manjinske partije nisu zastupljene ni u vladi, kao što je to bio slučaj ranije…
Bugajski: Da, osim lidera jedne od kalicionih stranaka koji je više usmjeren na borbu protiv korupcije. Međutim, treba reći da je on veoma pro-crnogorski orjentisan, želi da održi odvojenu državu, i podržava NATO i EU. Međutim, u jednom trenutku on bi mogao da bude samo figura, simbol i da bude skrajnut. Čujem da postoje zabrinjavajući trendovi naročito u bezbjednosnom sektoru, sa nekim proruskim kadrovima u Ministarstvu odbrane i u skupštinskom Odboru za bezbjednost i odbranu. To su zabrinjavajući signali da bi u jednom trenutku prosrpske frakcije mogle da budu dominantne.
Glas Amerike: Koliko će pomno nova američka administracija pratiti šta se događa u Crnoj Gori, s obzirom na to da se suočava sa brojnim hitnim pitanjima, i koji su to upozoravajući znaci koji bi mogli da natjeraju Stejt department da se aktivnije uključi?
Bugajski: Mislim da američka i druge ambasade tu imaju veliku ulogu u Podgorici, kada je riječ o praćenju onog što se događa i nekim stvarima koje smo pomenuli. Imali su pozitivnu ulogu barem u tome što članovi Demokratskog fronta nisu u vladi iako zauzimaju prilično ozbiljne položaje na drugim mjestima. Već sam pomenuo da najviše zabrinjavaju bezbjednosni i obavještajni sektori. Ako NATO na primjer počne da oklijeva da dijeli osjetljive informacije sa Crnom Gorom, iz straha da bi bezbjednosne službe mogle da budu kompromitovane ne samo od strane srpskih, pro-beogradskih kadrova, već i proruskih, onda bi imali problem u Crnoj Gori.
To je nešto što bi ambasade trebalo pomno da prate. Trebalo bi da budemo obazrivi da ljudi kod kojih postoji ili implikacija da su umiješani u pokušaj puča ili kako čujem da su služili u nekim drugim mjestima, gdje su bili diskreditovani zbog špijuniranja, ne budu postavljeni na osjetljive funkcije koje bave oodnosima sa NATO-m, obavještajnim podacima, odbrambenim odnosima sa Sjedinjenim Državama. To je apsolutno ključno.
Rusi bi najviše voljeli da mogu da podriju zemlju koja je već u NATO-u
Glas Amerike: I vi smatrate da će i NATO i SAD pomno pratiti šta se događam naročito kada je riječ o imenovanjima u vojnom i bezbjednosnom sektoru?
Bugajski: Ne mogu to da garantujem 100 posto, ali ne rade svoj posao ako to nije slučaj. Moraju to da rade. I naravno ako bi stvari eskalirale u Crnoj Gori ili bilo gdje drugo u regionu, mislim da bi Stejt department obraćao sve veću pažnju. Balkan nije glavni prioritet u spoljnoj politici. Međutim, imam puno povjerenje ne samo u predsjednika Bajdena, već i u državnog sekretara Blinkena, koji obojica imaju dugogodišnje veze sa jugoistočnom i istočnom Evropom. Uvjeren sam da to područje neće biti zanemareno i da će biti pažljivo praćeno. Ako počnu da se događaju stvari koje izmiču kontroli ili podrivaju crnogorsku državnost i NATO, mislim da će biti preduzeta akcija.
Glas Amerike: Nedavno ste za Glas Amerike prokomentarisali da bi Bajdenova administracija trebalo da sprovede sveobuhvatnu istragu tekuće operacije Kremlja da iznutra podrije članicu NATO-a. Na koji to način Kremlj podriva Crnu Goru?
Bugajski: Mislim da nikada nisu odustali. Pokušaj puča nije uspio što nije značilo da će Rusija jednostavno odustati od Crne Gore. Rusi bi najviše voljeli da mogu da podriju zemlju koja je već u NATO-u, da je od odvoje od alijanse ili da je koriste kao neku vrstu Trojanskog konja. To su pokušali ne samo sa Crnom Gorom, već i sa Bugarskom gdje su bili djelimično uspješni. Pokušavaju i sa Mađarskom gdje imaju značajan uticaj nad premijerom. A ako bi sa Crnom Gorom imali treću zemlju u NATO-u, onda bi imali front u samoj Alijansi koji bi mogli da eksploatišu u svoju korist. A gdje vidim nagovještaje toga?
U luci Bar, za koju čujem da su zainteresovani ruski oligarsi. Zatim su tu energetska pitanja – da li će Crna Gora potpisati sporazume sa Rusijom zbog kojih bi bila zavisna od ruskih energenata. Tu su i mediji, u koje su duboko prodrle ruske dezinformacije i propaganda. Zatim crkva. Kao što znate Srpska i Ruska pravoslavna crkva su veoma blisko povezane. Lista je duga, sa različitim načinima na koji Rusija može da utiče na crnogorsku politiku. I sada, ako smatraju da imaju nekog u vladi, ili stranku ili pojedinca, za koje misle da mogu da obave posao za njih, onda je to čak i bolje za njihovu dugoročnu strategiju.