Vijesti
Druga najveća nuklearna katastrofa u historiji: Sovjeti su ovu tajnu krili 40 godina Priča o nuklearnoj elektrani Majak počinje u doba kada je Hladni rat između SAD i SSSR bio tek u začetku
#

Godine 1957. velika nesreća dogodila se u nuklearnoj elektrani Majak u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Ovaj događaj bio je pod velom tajne sve do pada SSSR-a, kada su prve informacije počele da se pojavljuju u javnosti. Najveća nuklearna katastrofa, što je nesreća u Majaku bila u vrijeme kada se dogodila, bila je najstrožija tajna za Sovjete.

“Jedno od najstarih sjećanja koje imam je da je moj grad bio veoma lijep, ljepši u poređenju s drugima u okruženju i dosta bogatiji. Pitala sam majku zbog čega je to tako, a ona mi je odgovorila da ne bi trebalo da postavljam takvo pitanje i da se o tome ne priča. Dva člana moje porodice, moja baka koja je bila nuklearni inženjer u Majaku i moj otac, koji se bavio istim zanimanjem, umrli su od raka. Nikad nisam smjela da postavim pitanje zbog čega se to desilo”, priča za BBC stanovnica Majaka.

Priča o nuklearnoj elektrani Majak počinje u doba kada je Hladni rat između SAD i SSSR bio tek u začetku. Saznavši za razvoj američkog nuklearnog programa, Staljin je dao naredbu da se po ubrzanom postupku počne s radom na atomskoj bombi. Sovjeti su na nekoliko lokaliteta u državi počeli da rade na ostvarenju ovog projekta, a jedno od najvećih postrojenja nalazilo se u Majaku, zahvaljujući njegovim nuklearnim resursima.

Materijal koji se koristio prilikom sklapanja prve sovjetske atomske bombe proizveden je upravo tamo. Postojao je tajni grad u blizini grada Čeljabinka koji se zvao Čeljabink-40. Ovaj grad nije postojao na mapi, a ljudi koji su živjeli u njemu, kao i njihove porodice, nisu se nalazili ni na jednom spisku stanovništva. Bili su “nepostojeći”.

“Ozersk (Čeljabink-40) je zatvoreni grad, što po ruskom pravu znači da postoji poseban sistem pravila. Samo ljudi koji su bili zvanični stanovnici ovog grada mogli su da borave u njemu. Svima ostalima pristup je bio zabranjen. Sve što sam znala kao dijete, bilo je da grad ima elektranu u kojoj je kao inženjer radio moj otac, kao i većina stanovništva i to je bilo sve”, priča junakinja s početka ove priče.

Veliki problem je bila činjenica što je ova nuklearna elektrana napravljena po užurbanom postupku, ne bi li Staljin sustigao Amerikance koji su poveli u trci oko nuklearnog naoružanja. Ovaj projekat bio je prvi na listi prioriteta u tom trenutku. Zbog žurbe u izgradnji nuklearnog postrojenja, često su zanemarivane bezbjedonosne i sigurnosne mjere.

Sav nuklearni otpad u početku odlagan je u obližnju reku Teču, zagađujući vodu koju su koristili stanovnici grada. Kada su shvatili do kakvih posljedica po zdravlje stanovništva bi to moglo da dovede, počeli su da odlažu otpad u podzemna skladišta.

Zbog hlađenja nuklearnog otpada u jednom od skladišta, 1957. godine došlo je do jake hemijske reakcije koja je prouzrokovala ogromnu eksploziju. To je uslovilo stvaranje velike količine radioaktivnih supstanci u atmosferi.

Ove supstance se nisu proširile na velikom području što je bila situacija decenijama kasnije u Černobilu, ali to ne umanjuje veličinu ove tragedije.

Prema procjeni stručnjaka, ovo je bila druga najveća nuklearna katastrofa u historiji čovječanstva. Prema pojedinim proračunima, 500.000 ljudi bilo je izloženo radijaciji, dok je 11.000 stanovnika iz 23 sela u okolini evakuisano.

Sovjeti su u to vrijeme bili opsjednuti tajnovitošću, zbog čega pravi razlog evakuacije nikad nije bio otkriven žiteljima okolnih mjesta. Plasirane su im priče o bolesti koja je iznenada napala regiju.

Postojala su dva razloga zbog kojih su vlasti krile ovu katastrofu. Prvi je, naravno, bio stroga povjerljivost ovog tajnog nuklearnog projekta, dok je drugi veliki uspjeh u svemirskoj trci koji su postigli lansiranjem Sputnjika. Sovjeti su željeli da uživaju u svojoj prevlasti nad Amerikancima, a to nisu mogli u potpunosti ako se sazna za njihov neuspjeh.

Teško je tvrditi s preciznošću koliko tačno ljudi je preminulo od posljedica izloženosti radijaciji, kao i broj onih koji su se razboljeli od kancera, ali se spekuliše da je u pitanju brojka od nekoliko desetina hiljada.

Djeca koja su rođena dvije ili tri decenije nakon ove nesreće rađaju se sa brojnim zdravstvenim problemima i deformitetima.

Naučnici su 2017. godine otkrili pojačan nivo radijacije u okolini Majaka, ali su vlasti demantovale da se ova tragedija ikad dogodila na tom prostoru. Ova tema i dalje predstavljava tabu za sve stanovnike Majaka, ali i za ostatak svijeta.

Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.