Prije nekoliko nedelja se povela polemika zbog čega su filmovi o Prvom svetskom ratu procentualno mnogo manje zastupljeni od filmova o Drugom svjetskom ratu, a neki konsenzus je da je sigurno zbog toga što je u drugom slučaju bila jasnija linija dobra i zla.
Britanski filmaš Sam Mendes koji se proslavio filmovima American Beauty, Skyfall i Spectre nam donozi epski ratni film u kome nema te linije, već nam predstavlja grozote rovovskog rata u punoj svojoj snazi. Scenario potpisuje sa Krysty Wilson-Cairns, a bazira se na ratnim pričama njegovog dede, kome je ovaj film i posvećen.
U priči smještenoj u haosu ratišta Prvog svjetskog rata u Sjevernoj Francuskoj glavni junaci su Skofild (George MacKay) i Blejk (Dean-Charles Chapman), britanski vojnici koji imaju hitan sastanak sa generalom Erinmorom (Colin Firth). Dobijaju zadatak da stignu pješke do drugog bojnog polja, udaljenog nekoliko kilometara, kako bi britanskom bataljonu, koji planira napad na Njemce sljedećeg jutra, javili da im se sprema zasjeda. Ukoliko ne stignu na vrijeme, 1600 britanskih vojnika, među kojima je i Blejkov stariji brat, će gotovo sigurno biti izgubljeni…
Kičma scenarija je avantura dvojice vojnika, koji trče, skrivaju se, obilaze i upadaju u rovove, prelaze ničiju zemlju i francuska naselja. Kao što se i očekuje, na putu se suočavaju sa izazovima i preprekama. U Mendesovom scenariju njih dvojica kao ličnosti nisu toliko bitni, osim što služe da se kamera, prateći njih, kreće kroz prostor, pa samim tim je lako zaključiti da priča nije ništa složenija od one koju smo naveli u prethodnom pasusu. Scenario se može posmatrati kao veoma ličan pristup predstavljanja vojnika i pakla sa kojim su se suočavali, sa akcentom samo na njih, bez okolišanja ili podplotova. Ali opet, i u tom slučaju je priča tanka, jer mi o vojnicima ne saznajemo praktično ništa, karakterizacija je nepostojeća.
Centralni razlog snimanja ovog filma i pričanja ove priče je njeno predstavljanje na tako kompleksan, ekstravagantan, impresivan način. Glavni junak filma nije neki vojnik, nego rad kamere i tehnička perfekcija, sa nekim rješenjima od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Postoje momenti kada ćete se naježiti, kada ćete zadržati dah ili se šokirati dešavanjima u svijetu koji je utonuo u haos, ali ćete prevashodno biti impresionirani Mendesovom hrabrošću i smjelošću da postavi ovakvu formu filma i da je veoma uspješno realizuje.
Ukoliko neko očekuje da se Mendes bavi moralnim ili psihološkim dilemama svojih likova ili većinom onoga što smo navikli u ratnim filmovima, bojim se da će biti razočarani. Autorima je bilo bitno da postignu da mi kao gledaoci primjetimo uloženi trud i oni su to nedvosmisleno postigli. Tehnikalije ne prati kvalitetna priča i to se ne mora nužno kritikovati jer je u pitanju blokbaster, ali kada vas oduševljenost impresivnom tehničkom realizacijom malo prođe, shvatićete da je priča u suštini kretanje od tačke A do tačke B sa preprekama i izazovima, a pri tome ta priča i nije baš realistična.
1917 je impresivno tehničko dostignuće sa neviđenom pažnjom na detaljima i veoma intenzivno iskustvo koje pakao rovovskog rata predstavlja sa sirovom, ogoljenom neposrednošću – film koji spretno kombinuje napetost, haos i ljudske emocije, kome je jedina mana kvalitet priče koja je, nažalost, prilično tanka i ispod očekivanja.