Na hrvatskoj strani u ličkom Grabovcu ministar policije Davor Božinović postrojio je jučer najspremnije hrvatske policajce opremljene najmodernijom opremom za nadzor i čuvanje granice kako bi državu obranili od migranata koji njome žele proći, poručujući im da zna kako odgovoriti na svaki izazov, a u podnožju druge strane, u Vučjaku nedaleko od Bihaća, u tom trenutku niče još jedan njihov improvizirani kamp.
Bosanska policija u posljednjih desetak dana tamo je okupila oko 700 muškaraca koje je deložirala iz centra Bihaća, iselivši ih iz privatnih stanova i parkova u kojima su boravili tjednima, neki i mjesecima.
Zatvoreni krug
Bili smo svjedoci i jednih i drugih, policije koja demonstrira silu, šaljući istodobno poruku da zapravo “pomaže izbjeglicama koje žele smještaj i azil u Hrvatskoj, a odvraća Europi nepoželjne migrante”, te, s druge strane, migranata koji uporno tvrde da su žrtve brutalnosti i lopovluka hrvatske policije. Ako je istina na pola puta, onda se krije duboko u plješivičkim šumama, pa njezini svjedoci mogu biti samo akteri događaja, rijetko netko izvan toga zatvorenog kruga. Jedan od takvih je navodni planinar koji je anonimno prijavio da su specijalci na vrhu Risnjaka tukli migrante i iz automatskih pušaka pucali im iznad glava da bi ih zaplašili.
– Naša izvješća ne potvrđuju događaje iz anonimne prijave na taj dan i na tom mjestu, a policija je vrlo striktna kad je u pitanju bilo kakvo proklizavanje službenika i ono se sankcionira – komentirao je taj slučaj ministar Božinović, navodeći da ne može nagađati o motivima te osobe za koju ne zna ni tko je ni što je, zaključujući još jednom da je hrvatska policija na meti kritika migrantske populacije jer im se ispriječila na putu prema zapadnoj Europi.
Bosanske lokalne vlasti žale se da nemaju nikakvu potporu centralne vlasti te da novac koji Europa šalje za potrebe migranata ne odlazi dalje od Sarajeva. Ministar Božinović kaže da je MUP iz istog izvora za čuvanje europskih granica preko raznih tendera povukao milijardu kuna bespovratnih sredstava.
Očistili ulice
– Hrvatska policija jedna je od najsposobnijih i najopremljenijih policija koja štiti najdužu kopnenu vanjsku granicu Europske unije. Upravo iz tog razloga samo za smještaj i prehranu policajaca od EU dobivamo dva milijuna eura godišnje. Mi smo rasporedili jake policijske snage koje su tu u funkciji, a rezultati govore sami za sebe. Gdje ljudstvo možemo zamijeniti tehnikom, to i činimo. U postupku je nabava 17 vozila s mobilnom termovizijom i postavljanje najmodernijih ručnih termovizijskih kamera. Iz dana u dan tehnički jačamo hrvatsku granicu – zaključio je ministar nakon što su mu čuvari granice pokazali opremu kojom se koriste u čuvanju granice, od termovizijskih kamera, preko specijalnih vozila, psa tragača, drona, tzv. Schengen busa, do helikoptera koji je preletio iznad Grabovca.
Rezultati ovakve opremljenosti i spremnosti je uhićenje ukupno 380 krijumčara migranata samo u ovoj godini, odnosno njih čak 1000 otkako je prošle godine u siječnju zaživio ovaj pravac balkanske rute.
Osvjedočili smo se da su bihaćke vlasti doista očistile svoje ulice od stranaca bez imena i prezimena koji su počeli biti ne samo sigurnosna, nego i higijenska prijetnja. Pretpostavlja se da ih samo na bihaćkom području ima oko 5000, a onda još toliko na potezu do Velike Kladuše, što znači da je svaki osmi stanovnik na tom području iz neke od azijskih ili afričkih zemalja, uglavnom Pakistana, Afganistana, Bangladeša, Iraka, Maroka, Alžira.
U okruženju
Policijske patrole su po svim bihaćkim kvartovima i naseljima. Migrante doslovno skupljaju po punktovima, a kada ih skupe dvadesetak, po njih dolazi policijski autobus i vozi ih u Vučjak, na sanirano odlagalište otpada koje kontrolira desetak policajaca među kojima je i nekoliko specijalaca. Migranti mimo njih ne mogu, pa natrag do Bihaća kreću kroz šipražje prepuno zmija ili preko brda kroz džunglu, kako zovu Plješivicu, u novi pokušaj prema Hrvatskoj. Kamo god krenuli, sada će ih dočekati policijski pendreci, iako bosanski, kako tvrde, mnogo manje bole.
Ministar Božinović takvu akciju bosanskih lokalnih vlasti vidi kao poruku “idite prema Hrvatskoj”.
– Nije nas to iznenadilo, mi smo uvijek nekoliko koraka ispred u anticipiranju događanja, ali mi imamo dovoljno i snaga i tehnike i vrlo smo fleksibilni i mobilni te možemo odgovoriti na svaki izazov – rekao je ministar, uvjeren da tamo nema tražitelja azila, nego da se radi o ilegalnim migrantima koji žele naći posao u zapadnim zemljama Europske unije, ali i dodao da neće dopustiti ilegalne prelaske i nema namjeru postati “hotspot”, odbacujući još jednom navodno nehumano postupanje prema migrantima. Ravnatelj policije Nikola Milina navodi da se najčešće radi o lažnim pritužbama, podsjećajući na slučaj Sirijca koji je kazneno prijavljen za lažno uzbunjivanje nakon što je lažno optužio policiju da ga je odvojila od maloljetne kćeri.
Njihovi bosanski kolege s kojima smo razgovarali kažu nam da svi migranti uporno tvrde isto – da ih na hrvatskoj strani pretuku, razbiju im mobitele i uzmu novac.
– Nismo bili svjedoci toga jer se na ovom dijelu ne susrećemo, ali smo čuli da naši hrvatski kolege u posljednje vrijeme isplaćuju kredite od 5000 do 10.000 eura u roku od mjesec dana bez problema – kažu bosanski policajci.
– Eh, da ja makar nakratko zamijenim uniformu – dobacuje njegov mladi kolega.
S njima vrijeme krati četvero aktivista Crvenog križa. Migrantima dijele doručak i ručak. Nasred kampa je cisterna s vodom za piće. Nuždu obavljaju gdje stignu, voda za održavanje higijene je luksuz koji im nije dostupan. Bosanski nam policajci kažu da smo ovdje jedini hrvatski novinari otkako su i tamo podigli šatore. U trenutku je oko nas 20 Pakistanaca, vide priliku da apeliraju na hrvatske vlasti da ih propuste kroz zemlju.
– Postoji li mogućnost da Hrvatska otvori granice makar na jedan dan, samo da prođemo – pitaju.
– Ne postoji. Ne žele vas jer misle da će vam zapadne zemlje zabraniti ulazak pa se boje da će Hrvatska postati novi ‘hotspot’ – kažemo. Wedud iz Pakistana kaže da je u Hrvatskoj bio u dva navrata, da su ga policajci istukli i deportirali, uzevši mu prije toga 1000 eura i ruksak s odjećom. Uključuje se njegov kolega Djahangir, koji kaže da se probio triput, da je jednom došao čak do slovenske granice, za što mu je trebalo 15 dana. Tvrde da im hrvatska policija uzima i dokumente koje dobivaju u Bosni, a mi ih pitamo zašto su krenuli bez putovnica iz svojih zemalja.
– Naši su dokumenti u Pakistanu jer je naš put opasan i svjesni smo da možemo izgubiti sve, pa se bojimo da nam ih netko ne ukrade – odgovaraju neuvjerljivo.
Nema žena
U kampu nema nijedne žene ni djeteta, sve sami muškarci, od kasne tinejdžerske dobi do ranih četrdesetih. Neki tvrde da su im obitelji već u zapadnim zemljama te da im se žele pridružiti, a drugi da su oni prethodnica koja će poslije povući ostatak obitelji. Wedud nam kaže da ima petero djece, Bashir putuje braći u Dortmund.
– Mene su uhvatili 16 puta, katkad naletim na dvojicu, katkad ih bude deset, a jednom me je uhvatio helikopter. Uzmu sve mobitele na jedno mjesto i razbiju ih. Tuku. Najviše poštujem uniformirane ljude, zato, molim vas, deportirajte me, ali više me nemojte tući – kaže 17-godišnji Pakistanac Salman Alithima i dodaje da se uvijek u svojim pokušajima kroz Hrvatsku rukovodio GPS-om. Kaže da ovdje više nitko nema novca, pa si nitko ne može priuštiti krijumčara, te su osuđeni na pokušaje pješačenja.
U njihovu svijetu migrantska se ruta zove “game” (igra), podijeljena je na “levele” (razine), a svaka zemlja predstavlja jedan. Otkrivaju nam da je Hrvatska osmi level.
– Nažalost, osmi je level za većinu nas game over – kažu nam kroz smijeh.
Prilog je nastao u suradnji s UNHCR-om Hrvatska, agencijom UN-a za izbjeglice