Bevanda je istakao da od aranžmana sa Svjetskom bankom nijedna konvertibilna marka ne ide u Budžet BiH, te dodao da je isti slučaj i sa aranžmanom sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), o kom se sada tek pregovara.
Prema njegovim riječima, o podjeli sredstava treba da se dogovore Republika Srpska i Federacija BiH, prenosi “Večernji list”.
“Budući da sam član Fiskalnog savjeta, gdje se donosi konačna odluka o aranžmanu sa MMF-om, moram reći da tamo nema saglasnosti između entiteta. Tamo sam takođe poručio da se nikada neću saglasiti sa tim aranžmanom sa MMF-om, ako u pismu namjere ne budu uključeni kantoni”, istakao je Bevanda.
Takav stav on je obrazložio činjenicom da je borba protiv virusa korona pitanje zdravstva, koje je u FBiH podijeljeno na Federaciju i kantone.
Bevanda je naglasio da je uz sve ove inicijative, kao ministar finansija započeo razgovore o uvođenju moratorijuma na kredite koje je uzela BiH, odnosno njeni entiteti, kantoni i opštine.
“Time ću nastojati pokušati dobiti moratorijum od godinu dana na otplate. Po mom mišljenju, to je najjeftiniji put”, rekao je Bevanda.
Govoreći o pomoći privrednicima da izađu iz krize izazvane virusom korona, ministar finansija je rekao da im treba pomoći, ali da i oni moraju pokazati neophodnu empatiju prema radnicima.
“Čini mi se da su najugroženije djelatnosti koje su niskokumulativne, a imaju puno pravnih subjekata. Ako je naređenje da se zatvori frizerski salon, a tamo radi dvoje ljudi, oni nemaju nikakvih drugih prihoda i ne mogu platiti obaveze”, pojasnio je Bevanda.
Prema njegovim riječima, zatvoreni su hoteli, kafići, cijeli sektor uslužnih djelatnosti o kojima treba razmišljati prije nego o velikim sistemima.
Kada je riječ o Budžetu BiH, Bevanda smatra da zemlja treba da ga dobije, te izražava nadu da se članovi Predsjedništva “neće upustiti u pustolovine i da se novac usmjerava u razne fantomske fondove”.
Govoreći o prijedlogu da se smanje rezerve Centralne banke BiH i usmjere entitetima, Bevanda je rekao da nije za uspostavljanje takozvanih fondova “za koje se ne zna ni ko upravlja ili kako se troši”.