Zemlju iznad kuće u naselju Obarak pokrenule su površinske vode, a uzrokovale velike padavina koje su izazvale problem u cijelom gradu. Klizište se opasno približilo kući, a na apele za pomoć porodici oglušili su se i iz Gradske uprave, ali i Kantonalnog štaba Civilne zaštite na čiju je adresu Bećir Obračanin, vlasnik kuće, uputio zahtjeve za pomoć u saniranju klizišta.
“U Gradskoj upravi su me primili, istina, direktorica Civile zaštite Samira Drakovac, ali nema rješenja. Kazali su mi da nemaju sredstava i da je ovo privatna zemlja tako da sam to faktički treba da uradim. Ja ne znam zaista na koji način, niti imam sredstava za to”, kaže Obarčanin.
U vrijeme kada je Bećir Obarčanin 90-tih godina izgradio svoj stambeni objekat uz staru kuću koja je građena daleke 1938. godine, ovakvih problema nije bilo.
“Kad smo mi pravili novu kuću od te zemlje koja se sad pokrenula nisu mogla ni kolica dnevno da se iskopaju, toliko je to bilo čvrsta podloga. Međutim, ova voda koja se pojavila niotkuda je učinila svoje, ta zemlja se osipa, voda nam dolazi već u podrum. Meni kažu da to ničim ne ugrožava put, a ja strahujem hoće li ovo sve nekad u noći nas zatrpati na spavanju, ili će možda kuća da se obruši na samu cestu. Šta u tom slučaju? Ovi iz Gradske uprave su mi bar kazali da ništa ne mogu, a ovi iz kantona mi nisu ni odgovorili. Nije ovdje ugrožena samo moja kuća, imaju još dvije direktono ugrožene kuće, međutim jedan je vlasnik umro, porodica mu je u Njemačkoj. Međa je pukla i klizi i ja sam kao pojedinac nemam načina da to zaustavim. Od prije četiri mjeseca kad se pojavila ogromna količina vode, ona još uvijek teče. Sad je ovdje prošao trotoar pored moje stare porodične kuće kuda djeca prolaze, i taj dio, bar su mi kazali, mogu biti prioritet da se nešto riješi. Daj Bože da se tu nešto uradi i da niko ne bude ugrožen. Mi u kantama sklanjamo blato koje voda stvori. Kad bi se ta voda sklonila onda niko od nas ne bi imao problem”, ispričao je Obarčanin za Klix.ba
Boli ga, kaže, činjenica da je ova kuća tokom rata bila mjesto u kojoj se okupljala vojska na putu do prvih linija odbrane grada koje su nedaleko odavde.
“Bili smo bukvalno na prvoj liniji odbrane, moja je žena kuhala i spremala, vojska je ovdje spavala. Ja ni hrđavog eksera nisam zatražio nakon rata, niti sam se kome obratio, sve sam svojim rukama napravio i bez marke kredita, a sad sam u situaciji da imam problem koji nisam ja uzrokovao, a niko ne reaguje da se to napravi. Kažu nije ugrožen put, a ne daj Bože da padne na magistralnu cestu. Strahujemo, nije nam ugodno. Da je zima prava pa bi smrzlo, a kad smrzne onda je opet bolje, ali evo dolazi vrijeme kad su jače oborine, ne želim ni da pomislim šta se može desiti”, navodi Obarčanin.