Morris je tada imao 20 godina, studirao na Univerzitetu Cornell i naprosto je htio znati koliko je velik tadašnji internet.
Napisao je program kojem je zadatak bio da putuje od jednog do drugog kompjutera, a svaki kompjuter bi zatim poslao signal na njegov kompjuter, koji bi onda zbrajao signale. Time je Morris htio prebrojati sve kompjutere na internetu.
Njegov program radio je dobro, možda i predobro. Morris je bio posve svjestan da bi njegov program, ako se počne širiti prebrzo, mogao prouzročiti neke probleme. No, mehanizmi za usporavanje širenja koje je ugradio u program nisu baš bili dobri. Program je uspio začepiti ogromne dijelove interneta tako što se kopirao na računala i slao signal nazad na Morrisovo računalo. Kada je shvatio što se događa, pokušao je obavijestiti nekoliko sistemskih administratora tadašnjeg interneta, ali nije uspio. Njegov program zakrčio je internet i poruke jednostavno nisu prolazile.
Morris je, dakle, svojim programom uspio izvesti prvi kibernetički napad u historiji. S vremenom, takav napad je poprimio naziv DDoS (distributed denial of service) odnosno napad uskraćivanjem usluge, u kojem hrpa uređaja spojenih na internet (uključujući neke neočekivane poput web kamera) na jednu određenu adresu putem interneta šalju gomilu podataka. Tada, zbog previše aktivnosti, dolazi do preopterećenja pa se računalo naprosto isključi ili zbog zagušenja više ne može komunicirati s ostatkom interneta.
Morris je tako napravio prvog računalnog crva za internet. Crvi i virusi su relativno slični, no virus netko treba pokrenuti kako bi radio (korisnik ili neki haker), dok se crv automatski pokreće čim se pojavi na računalu. Primjerice, ako koristite programe za e-mail, a netko vam pošalje virus, prvo morate kliknuti na njega. Međutim, ako vam netko pošalje crva, samo skidanje e-mail poruke na računalo može pokrenuti crva, koji se primjerice odmah može poslati svim e-mail adresama iz adresara.
U to vrijeme, kada je tek manji broj ljudi shvaćao koliko je bitna računalna sigurnost, samo manji broj korisnika interneta imao neki zaštitni program, poput antivirusa. Upravo se zbog toga Morrisov crv mogao širiti tolikom brzinom. Naučnici sa sveučilišta Purdue i Berkley trebalo je 72 sata da zaustave tog crva. U međuvremenu, crv je inficirao desetke hiljada računara, što je bilo oko deset posto računala spojenih na tadašnji internet.
Trošak uklanjanja virusa iznosio je nekoliko stotina, a u nekim slučajima i nekoliko hiljada dolara po računalu. Budući da se radilo o ranim danima interneta, a javnost baš nije bila informirana, neki ljudi su se doslovno zapitali mogu li i oni pokupiti taj virus.
Iako Morris nije htio uništiti internet, šteta koju je napravio njegov program privukla je pozornost nadležnih tijela. Morris je bio prvi čovjek priveden pred sud pod tada novim zakonom o računalnoj prevari i zloupotrebi. Dobio je tri godine uslovno i morao je platiti kaznu od 10.000 dolara. Tokom 1990-ih, postao je dot-com milijunaš, a danas, Morris je profesor na sveučilištu MIT, piše Telegram.hr.