U kojem god pravcu da krene formiranje vlasti na državnom nivou, bez obzira na to da li partneri u vlasti bili SNSD ili SDS, u ovom momentu ne nazire se način na koji bi Vijeće ministara BiH moglo poslati Prvi godišnji nacionalni program (ANP) u sjedište NATO-a.
Od ranije je poznato kako se Milorad Dodik protivi NATO integraciji naše zemlje te da Zoran Tegeltija, ukoliko bude izabran za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, neće na dnevni red državne vlade staviti ANP.
Bezizlazna situacija
Sve i da, hipotetički, Tegeltija stavi ovu tačku na dnevni red, ministri iz reda SNSD-a, prema trenutnim najavama, neće je podržati. To znači da ANP ne može biti usvojen s obzirom na način odlučivanja u Vijeću ministara BiH i činjenicu da će Dodik zajedno s partnerima imati sve ministre iz reda srpskog naroda, u skladu s ranijim političkim dogovorom.
Međutim, rijetko se u bosanskohercegovačkoj javnosti spominje i kako ne postoji razlika između predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i predsjednika SDS-a Mirka Šarovića kada je riječ o usvajanju ANP-a. Naime, SDS-ovi ministri u Vijeću ministara BiH Mirko Šarović i Dragan Mektić, kao i PDP-ov ministar Igor Crnadak, već duže vrijeme odbijaju usvojiti ANP i omogućiti deblokiranje procesa u našoj zemlji.
SDS i SNSD mjesecima ratuju saopćenjima za javnost pokušavajući se maksimalno ograditi od NATO integracija i optužujući jedni druge kako su oni “krivi” za napredovanje na NATO putu. Naime, SNSD optužuje SDS i PDP kako namjeravaju usvojiti ANP na sjednici Vijeća ministara BiH, a SDS i PDP optužuju SNSD kako je NATO izbor Nebojše Radmanovića koji je za vrijeme dok je obnašao funkciju člana Predsjedništva BiH poslao zahtjev za članstvo BiH u NATO-u.
U svakom slučaju, u najtežoj poziciji nalaze se SDA i ostali subjekti okupljeni oko stranke Bakira Izetbegovića. Koga god da SDA izabere za partnera u vlasti iz političkih stranaka koje imaju parlamentarce s teritorije bh. entiteta RS, neizvjestan je NATO put BiH, jer ni jedni, a ni drugi, ne garantuju da će pristati na slanje ANP-a u sjedište NATO-a.
Korak naprijed, nazad dva
Na drugoj strani s pravom se postavlja pitanje i vrijednosti usmene ili pismene garancije date u bh. političkom diskursu. Sve i da SNSD obeća, pa čak i pismeno potpiše, kako će poštivati Ustav BiH i važeće zakone, upitno je šta je garant sprovođenja datih obećanja. Građanima BiH odavno je poznato kako Dodik često mijenja mišljenje i nikoga ne bi iznenadilo kada bi deklarativno pristao na poštivanje važeće legislative, a nakon ulaska u državna ministarstva ponovo se vratio pristupu kako od ANP-a nema ništa.
Još u martu 2019. godine Dodik je nakon serije sastanaka s Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem uspio postići dogovor o tome da će, vjerovali ili ne, u daljem radu poštivati Ustav BiH i zakone. Nije dugo trebalo da prekrši dato obećanje i ponovo počne zagovarati pristup da Deklaracija o vojnoj neutralnosti RS-a, koju je donijela Narodna skupština RS-a, ima veću težinu od Zakona o odbrani BiH koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH.
Prema svim procjenama, trenutno, rješenje za formiranje vlasti u BiH u svojim rukama ima samo visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) Valentin Inzko. U skladu s bonskim ovlastima, kojima je u više navrata prijetio, Inzko može proglasiti ANP usvojenim i omogućiti normalno funkcionisanje države.
O paradoksu u kojem se nalazi naša zemlja govori dovoljno podataka da Bosna i Hercegovina već deset mjeseci nema formiran novi saziv Vijeća ministara BiH i da će iduće sedmice predsjedavajući Vijeća ministara BiH, šef državne izvršne vlasti, Denis Zvizdić (ne svojom krivicom) postati i predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, odnosno šef državne zakonodavne vlasti.