Život i stil
Usamljenost najzastupljenija u 20-im i 40-im Naučnici tvrde da je usamljenost prevladavajući i ozbiljan javno zdravstveni problem koji utiče na zdravlje, dobrobit i dugovečnost, posebno s povećanim radom na daljinu, socijalnim udaljavanjem i izolacijom
# Shutterstock

Naučnici tvrde da je usamljenost prevladavajući i ozbiljan javno zdravstveni problem koji utiče na zdravlje, dobrobit i dugovečnost, posebno s povećanim radom na daljinu, socijalnim udaljavanjem i izolacijom. I čini se da utiče na neke starosne grupe lošije od drugih.

Dr. Vivek Murthy američki hirurg, usamljenost opisuje kao krizu.

On smatra da je to povezano sa smanjenjem životnog veka i većim rizikom od srčanih bolesti, demencije, depresije i teskobe.

Tim istraživača objavio je novo istraživanje o usamljenosti u "Journal of Clinical Psychiatry". Napravili su  anketu u kojoj je učestvovalo 2.843 učesnika, između 10. aprila 2019. i 10. maj 2019., a učesnici su bili starosti od 20 do 69 godina, piše Psychology Today

Istraživači su otkrili da su niži nivo empatije, manje socijalnih kontakata, odsustvo supružnika ili partnera i veći poremećaji spavanja korelati usamljenosti.

Niža društvenost i veća anksioznost bili su povezani sa usamljenošću u svim starosnim grupama, osim onih u 60-im.

 

Još su otkrili da su nivoi usamljenosti u prosjeku bilo najviši u 20-im i 40-im, a najniži u 60-im. Istraživanje smatra da se ljudi u dvadesetim nose sa velikim stresom i pritiskom dok pokušavaju da izgrade karijeru i pronađu životnog partnera.

"Mnogi ljudi u ovom periodu života se neprestano upoređuju na društvenim mrežama i zabrinuti su koliko imaju lajkova i pratilaca. Niži nivo samoefikasnosti može dovesti do veće usamljenosti. Ljudi u 40-im počinju da se suočavaju s fizičkim izazovima i zdravstvenim problemima poput visokog krvnog pritiska i dijabetesa", rekla je Tanya Nguyen, autorika studije.

Prema istraživačima, čini se da saosjećanje smanjuje nivo usamljenosti u svim starosnim grupama, omogućavajući pojedincima da opažaju i tumače tuđe osjećaje zajedno sa ponašanjem, a time i povećavaju sopstvenu socijalnu samoefikasnost i društvenost.

Još jedno novo istraživanje sprije pandemije i objavljeno u "The American Journal of Geriatric Psychiatry" pokazalo je da stariji koji su se pridružili grupnim časovima vježbanja prijavljuju manje usamljenosti i socijalne izolacije.

Mogli biste da pomislite, da sa svim uređajima koji su nadohvat ruke, usamljenost je posljednje od čega bi ljudi patili. Ali to i nije baš tako. Što se tiče usamljenosti, bitan je kvalitet vaših veza sa ljudima. Tehnologija ponekad može biti kvalitetna veza, a ponekad je može umanjiti.

Dopisivanje na društvenim mrežama razlikuju se od telefonskog ili razgovora uživo, kada možete čuti nečiji glas i razumjeti ton, osjećanja i namjere.

Preporučuje se održavanje kontakata sa ljudima u vašem životu, kako preko društvenih mreža tako i uživo. Ono što biste trebali da uradite je da provedete porodičnu večeru ili ručak bez  modernih tehnologija.

Druga stvar je usluga. Ona polako, ali sigurno zatvara vrata usamljenosti. Bilo da se radi o pomaganju kolegi na poslu ili volontiranju  U tom trenutku ne samo da uspostavljamo vezu sa drugom osobom, već se podsjećamo da vredimo.

Kad god se borimo sa problemom koji ne možemo da podijelimo, to nas dodatno izoluje, a to je zaista uobičajeno među ljudima na radnom mjestu. Kad su radnici usamljeni, to uzima danak na njihovom angažmanu, što opet utiče na njihovu produktivnost i kreativnost.

 
Ostali članci
FACE TV vijesti u vasem email inboxu. Prijavite se na FACE Newsletter.